genij (lat. genius: duh zaštitnik), u vjerovanju italskih naroda, čovjekov duh čuvar ili čovjekova (i muškarca i žene) moć začinjanja života. U rimskoj religiji, božanska bît u svakom čovjeku. Personifikacija rađajućega počela, pratio je i čuvao čovjeka od trenutka začeća pa do smrti. Prema kasnijem vjerovanju, nakon čovjekove smrti genij bi nastavljao život kao jedan od lara. Svetkovina mu je padala na rođendan glavara obitelji (pater familias). Prikazivao se odjeven u togu, s velom preko čela, s paterom u desnici i rogom obilja u ljevici. U znak štovanja dodirivali su mu čelo jer mu je u samom čovjeku prebivalište bilo iza čela. Genij je, osim nad pojedincem, bdio nad obitelji (kućom), porodicom, gradom i državom. Kućni genij (genius familiaris) štovao se u kapelici u bočnim stranama atrija; ondje se nalazila genijeva počivaljka (lectus genialis) s prikazima penata i lara. Pogrebni genij (genius funerarius) štitio je tijela mrtvaca i pogrebnu gozbu. Narodni se genij (genius publicus i genius populi Romani) počeo štovati 218/217. pr. Kr. kao personifikacija rimskoga puka. Poslije se narodni genij zamjenjivao obvezom štovanja carskih genija; zakletva Augustovim genijem (genius Augusti) vrijedila je kao neupitna. Štovao se i genij senata (genius Senatus), prikazivan kao bradati starac s ogrtačem, žezlom i grančicom lovora u ruci. Vojni genij (genius legionis, militaris, exercitus) na kovanicama je prikazivan u vojnoj opremi, kao npr. na Aurelijanovu zlatniku iz Siska (270/275). Od Britanije do Panonije pojavljuju se prikazi trojice galorimskih »zakukuljenih genija« (genii cucullati) nerazjašnjene službe, a poznati su i geniji pojedinih bogova (genii deorum) – imali su ih Apolon, Jupiter, Mars, malo poznati bog Vejovis te Prijap. Nakon zabrane poganskih obreda za Teodozija I. Velikoga 392. genij se zadržao kao duhovno-moralni princip. Od Origenova Komentara uz Knjigu Brojeva genij se isprepleće i stapa s predodžbama o »anđelu čuvaru«, koji je preuzimao službu pri rođenju ili pri krštenju; sačuvao se i običaj dodirivanja čela pri opisivanju znaka križa. Sv. Augustin izjednačio je genij s dušom.
